-
1 jezik
языкречь -
2 jezik
Zunge f (-, -n); Sprache f (-, -n); (vulg.) Sprechwerkzeug n (-s), Mundwerk n (-s); imati pogan (opak, oštar) j. eine böse (lose, scharfe) Zunge haben; imati obložen j. eine belegte Zunge haben; sladokusan j. eine feine (feinschmeckende) Zunge; zli j-ci tvrde böse Zungen behaupten; isplaziti j. die Zunge herau'sstrecken; pružiti j. der Zunge freien Lauf lassen; zapinjati j-kom mit der Zunge anstoßen, eine schwere Zunge haben; zauzdati j. die Zunge im Zaume halten: njemački j-k die deutsche Sprache, das Deutsch(e) (-n); sve zemlje gdje se govori njemački alle Länder deutscher Zunge; - živi, noviji (mrtvi, stari) j-ci lebende, neuere (tote, alte) Sprachen; obični, svagdašnji (uzvišeni, pjesnički) j gewöhnliche, alltägliche (gehobene, poetische) Sprache; saobraćajni j. Umgangssprache f; poslovni (službeni) j. Geschäftssprache f (Amtssprache f); učitelj j-ka Sprachlehrer m; poznavalac j-ka Sprachkundige m, Sprachkenner m; govoriti više (stranih) j-ka mehrere (fremde) Sprachen sprechen (beherrschen); materinji j. Mutter- sprache f; vrh j-a Zungenspitze f; korijen j-a Zungenwurzel f -
3 tongue
1) (the fleshy organ inside the mouth, used in tasting, swallowing, speaking etc: The doctor looked at her tongue.) jezik2) (the tongue of an animal used as food.) jezik3) (something with the same shape as a tongue: a tongue of flame.) jezik4) (a language: English is his mother-tongue / native tongue; a foreign tongue.) jezik* * *[tʌŋ]1.nounjezik; figuratively človeški govor, jezik, veščina govora; način, spretnost izražanja; figuratively (zemeljski) rt; jezik plamena; jeziček (pri tehtnici); jezik pri čevlju; kembelj (zvona); ustnik (pihala); technical tračnica, kretnicafurred (coated) tongue — medicine obložen jezika fluent tongue, a sharp tongue — dobro namazan, odrezav jezika long tongue, a sharp tongue — dolg, oster jeziktongue in cheek figuratively ironičnoslanderous tongue — zlobni jeziki, obrekovalcigift of tongues — dar, talent za jezikeon the tip of one's tongue — na konici jezika, na jezikuhe is all tongue — on samo govoriči, njega je samo govorjenje, brbljanjehis tongue is too long for his teeth — on je preveč jezikav, on preveč jezikato give tongue — glasno govoriti, vpitito have a long tongue — imeti dolg jezik, biti čenčavhe has too much tongue — kar ima na srcu, ima na jezikuhold your tongue! — drži jezik za zobmi! jezik za zobe!to speak with one's tongue in one's cheek — govoriti ironično (posmehljivo, neiskreno, hinavsko)to wag one's tongue — neprestano brbljati, žlabudrati;2.transitive verbdotakniti se, polizati z jezikom; colloquially ozmerjati, ošteti; intransitive verb klepetati, jezik vrteti -
4 tongue
s 1. jezik 2. čovječji govor, jezik; vještina (umijeće) govora, okretnost, način izražavanja 3. (o kopnu) rt, rat, šilo; (o plamenu) jezik, jezičak; (o čizmi, cipeli) jezik; (o vagi) jezičac; (o zvonu) klatno, bat / on the #s of men = govorka se; furred # = obložen jezik (u bolesnika); a ready # = spreman na odgovor; a fluent # = spretan u govoru; a sharp # = oštar jezik; long # = dug jezik, brbljavac; to put (speak) with one's # in one's cheek = govoriti posprdno, šaljivo; neiskreno; to keep a civil # in one's head = govoriti pristojno, izražavati se fino; mother # = materinski jezik; to find one's # = progovoriti; [hunt] to give #, to throw # = zalajati, zaštektati; to hold one's # = šutjeti, mučati; on the tip of one's # = navrh jezika; to wag one's # = neprestano brbljati; his # failed him = jezik ga je iznevjerio; his # is too long for his teeth = previše je jezičav; to have too much # = što na srcu, to i na jeziku; he is all # = neprestano brblja; hold your #! = jezik za zube!; it was a slip of the # = zarekao sam se, izmaklo mi je* * *
govor
jeziÄak
jezik -
5 foul
1. adjective1) ((especially of smell or taste) causing disgust: a foul smell.) gnusen2) (very unpleasant; nasty: a foul mess.) grd2. noun(an action etc which breaks the rules of a game: The other team committed a foul.) prekršek3. verb1) (to break the rules of a game (against): He fouled his opponent.) napraviti prekršek2) (to make dirty, especially with faeces: Dogs often foul the pavement.) onečediti•* * *I [faul]adjective ( foully adverb)umazan, smrdljiv, gnil, gnusen, pokvarjen, škodljiv, slab; grd; blaten; viharen; nepošten, protizakonitfoul play — zločin, prevaramedicine foul tongue — obložen jezikfoul weather — slabo vreme, neurjeto fall ( —ali run) foul of s.o. — trčiti, spreti se s komII [faul]adverbnepošteno, nepravilno, sramotnoto play foul — podlo ravnati, izdatiIII [faul]1.transitive verbumazati, zasmraditi; onečastiti; zamašiti, ovirati; zamotati, zaplesti; sport udariti, slabo ravnati;2.intransitive verbumazati, skaliti se; zaplesti se; nasestiIV [faul]nounslabo vreme, neurje; smola; nepravilna igra; sport nizek udarec; trčenje -
6 furred
[fə:d]adjectives krznom okrašen ali podložen; medicine obložen (jezik); s kotlovcem ali vinskim kamnom pokrit -
7 unclean
((eg of food) not pure: The Jews are not allowed to eat pork, as pigs are considered unclean.) nečist* * *[ʌnklí:n]adjectiveumazan, nečist; medicine obložen (jezik); figuratively moralno nečist, nečeden, umazan, obscen -
8 unclean
adj nečist, prljav; obložen (jezik); ritualno nečist, moralno nečist, prljav, nečedan -
9 belegt
pp obložen; - mit Teppichen pokriven ćilimima; der Himmel ist - nebo je oblačno; die Zunge ist - jezik je bijel; schriftlich - dokazan pismenim prilozima (navodima, citatima); -es Brot mesom i sirom (maslacem) obložen kruh, sendvič
См. также в других словарях:
jezik — jèzik m <V iče, N mn ici, G jȅzīkā> DEFINICIJA 1. anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav jezik] 2. pren. a. ono što oblikom podsjeća na jezik… … Hrvatski jezični portal
jêzik — íka m (é í) 1. gibljiv mišičnat organ v ustni votlini: jezik je volu molel iz gobca; dvigniti, premikati jezik; položiti tableto na jezik, pod jezik; ugrizniti se v jezik; ima rdeče pike na jeziku; tleskati z jezikom; otekel, raskav, razcepljen,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obložíti — ím dov., oblóžil (ȋ í) 1. namestiti, pritrditi kaj na določeno površino za zaščito, olepšanje, izboljšanje podlage: obložiti sedeže z usnjem; obložiti stene z lesom, ploščicami / obložiti ročaj palice z dragimi kamni 2. položiti, namestiti kaj… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
špȍrak — špȍr|ak prid. 〈odr. špôrkī〉 reg. koji je nečist; prljav ∆ {{001f}}∼ki jezik 1. {{001f}}obložen jezik (od nepravilne ishrane i sl.) 2. {{001f}}〈ob. mn〉 ogovaranje, olajavanje, tračevi; ∼ki karakter(i) loš karakter, osoba bez poštenja ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šporak — špȍrak prid. <odr. špȏrkī> DEFINICIJA reg. koji je nečist; prljav SINTAGMA šporki jezik 1. obložen jezik (od nepravilne ishrane i sl.) 2. (ob. mn) ogovaranje, olajavanje, tračevi; šporki karakter (i) loš karakter, osoba bez poštenja… … Hrvatski jezični portal